dnevno.hr donosi: "Crveni saborski tepih platila su 272 hrvatska branitelja, kad bi bar imao svojstv
Nema veze što su prošli mjesec skinuli braniteljske mirovine, pa tako ispada da su ovaj tepih "platila" 272 hrvatska branitelja. Da uglancane špičoke i štiklice gaze po mekanom i crvenom. Baš kao što su braniteljske čizme gazile po crvenom. Samo ipak malo drugačije...
Hrvatski narod koji je nakon sortiranja računa, pregledavanja ovrha i ne bogzna kakve večere želio odahnuti uz dnevnik, iskolačio je oči kada je čuo o jednoj "omanjoj" saborskoj nabavci bez koje se nikako ne može funkcionirati, a koja u sebi ne sadrži osnovne životne namirnice.
Riječ je o 312.000 kuna koje će se utrošiti isključivo na glancanje vanjštine, a to su cipele, odijela, kravate i košulje. Istina, saborski službenici moraju biti lijepi, no ono što je Hrvate naročito "žacnulo" je nabavka saborskog, crvenog tepiha za koji je izdvojeno 136.000 kuna! Ova informacija okrenula je i unervozila prazne želuce mnogih građana koji su pritisnuti krizom promijenili navike, pa sada izbjegavaju tradicionalne odlaske na more, tradicionalni bakalar na Badnjak, tradicionalna darivanja i troškove svode na puko preživljavanje. Mora li onda Sabor kupiti tradicionalni tepih specifičnih, tehničkih karakteristika, crvene boje sa zlatno-žutim pleterom? Nema li neki jednako lijep, ali jeftiniji? Ipak, ništa od odricanja naše Vlade koja svoju tradiciju ne da ni za živu glavu. Nema veze što su prošli mjesec skinuli braniteljske mirovine, pa tako ispada da su ovaj tepih "platila" 272 hrvatska branitelja. Da uglancane špičoke i štiklice gaze po mekanom i crvenom. Baš kao što su braniteljske čizme gazile po crvenom. Samo ipak malo drugačije...
Zanimljivo je, zapravo, do koje mjere mogu ići pokondirane tikve ulovljene u bestidnim kupovinama preskupih automobila, privatnim zabavama plaćenim iz državne kase, putovanjima u egzotične zemlje ljeti i mondena skijališta zimi. Iako otkriveni od naroda koji je manje-više na tašte i koji je jedva dočekao korizmu kako bi imao još jedan razlog za odricanje, politička elita ne odustaje od glamura i estetike što i nije tako neobjašnjivo. Izvana gladac, iznutra jadac, rekli bi naši stari jer ljepota uvijek dobro dođe za mazanje očiju i skrivanje nečistoće. Debeli, crveni tepih će, stoga, biti koristan da se pod njega lakiranom cipelom gurne prljavština.
Cipele koje se utapaju u tepihu posljednja su stvar koja treba tonućoj državi. Istina, stvari treba obnavljati. Proizvodnju, raspadnuto gospodarstvo, zanemarenu poljoprivredu. Obnoviti i osvježiti financijsku sliku Hrvatske, vratiti dostojanstvo građanima, obnoviti političku scenu, pa tek onda završni, sjajni premaz. Kažemo, obnoviti političku scenu jer, po novom, lijepom tepihu trebale bi hodati neke nove cipele.
Novi tepih nije nužno loša ideja, ukoliko će imati, baš poput Aladinova, svojstvo letenja. Bilo bi zgodno da se prilikom "svečanog otvaranja tepiha" na njega poreda cijela garnitura i jednostavno, bespovratno odleti. Teško da bi netko žalio za "letećim cirkusom", a žalilo se ne bi ni za 136.000 kuna. Vrijedilo bi svake lipe, slažete li se?
