donosimo iz hrvatskog tiska: "Podsjetnik Hrvatima: Zapalite svijeće u sjećanje na prvu žrtvu Domovin

Mladi u školama na žalost veoma malo znaju o prvoj žrtvi Domovinskoga rata, pa je i naš prijedlog da u ponedjeljak, 31. ožujka, na da kad je poginuo Josip Jović barem dio jednog školskog sata posvete ovoj nevinoj hrvatskoj žrtvi, koja je dala život za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu – da se ne zaboravi.

U cijelosti pročitajte prijedlog Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) da se 31. ožujka podno spomen obilježja u svojim gradovima i mjestima, zapale 22 svijeće u znak sjećanja na Josipa Jovića, prvog poginulog hrvatskog branitelja, u znak sjećanja na junaka i prvu žrtvu u Domovinskom ratu.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) predlaže svim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, ali i ne samo njima, da u ponedjeljak, 31. ožujka podno spomen obilježja u svojim gradovima i mjestima, zapale 22 svijeće u znak sjećanja na Josipa Jovića, prvog poginulog hrvatskog branitelja, Junaka Domovinskoga rata, u hrvatskom oslobodilačkom ratu.

Naime, mladi Jović (Aržano kod Imotskog, 21.studenoga 1969.- Plitvice 31. ožujka 1991.), kao hrvatski redarstvenik, poginuo je od srpskog metka u Nacionalnom parku Plitvice na "Krvavi Uskrs". Ubili su ga – iz zasjede. Bila je to akcija hrvatskih redarstvenika, specijalaca kad su tog 31. ožujka išli razbiti pobunjene srpske teroriste, koji su zauzeli Nacionalni park, istjerali domaće i strane turiste te ovaj dio Hrvatske željeli proglasiti "srpskom". Hrvatski specijalci su uspješno okončali ovu akciju u kojoj je uhićeno i devet srpskih terorista, među kojima je bio i ratni zločinac Goran Hadžić, koji je ubrzo nakon toga (kako i zašto?) pušten na slobodu te postao jedan od glavnih kolovođa srpske pobune u istočnom dijelu Hrvatske, koja je četiri godine pod nazivom "Krajina" bila pod četničkom okupacijom.

Mladi u školama na žalost veoma malo znaju o prvoj žrtvi Domovinskoga rata, pa je i naš prijedlog da u ponedjeljak, 31. ožujka, na da kad je poginuo Josip Jović barem dio jednog školskog sata posvete ovoj nevinoj hrvatskoj žrtvi, koja je dala život za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu – da se ne zaboravi.

Mladen Pavković